|
|
| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MARKO
SARA
ANA
BARBARA G.
LEON-best friend
MARICA
DIDI best friend
-ja sam Ivana
-imam 16 godina(zasad)
-idemu 2. razred (srednje)
-naj frendovi: Leon, Medo
-naj frendice: Danijela, Ana
-obožavam košarku, bavim se streljaštvom
-naj životinje:dupini, lavovi, tigrovi i konji
-naj boja: plava i crna
-naj mjuza: The Rolling Stones, Green Day,The Doors, Led Zeppelin, Deep Purple, AC/DC, Pink Floyd,Evanescence, U2, Scorpions, Whitesnake, Black Sabbath, Iron Maiden, Guns and Roses, Hladno Pivo, Metallica, Uriah Heep, Janis Joplin
-obožavam: igrat košarku, putovanja (bilo kuda), moju mjuzu, moj Fender, spavanje u mom najdražem krevetu, čitat krimiće i ljeto jer mi je tad ročkas i mogu na more (ak imam para)
-mrzim Georga Busha, cajke, dvolične ljude koji svoj nos guraju u tuđe probleme, a neznaju počistit pred svojim pragom..., umišljene i egoistične ljude koji misle da su oni jedini najpametniji, najzgodniji i da su pobrali svu pamet ovog svijeta... i to što se danas sve vrti oko love
-eto, to sam ja, boli me ona stvar, koju nemam, za to da li vam se sviđam ili ne...ako sam vam ok onda ok, a ako ne...a kaj ću vam ja, to je vaš problem, ja sam sebi ok... heh *nitko nije savršen (*to je kraj filma neki to vole vruće)
WHEN A BLIND MAN CRYS – DEEP PURPLE
If you're leaving close the door.
I'm not expecting people anymore.
Hear me grieving, I'm lying on the floor.
Whether I'm drunk or dead I really ain't too sure.
I'm a blind man, I'm a blind man and my world is pale.
When a blind man cries, Lord, you know there ain't no sadder tale.
Had a friend once in a room,
had a good time but it ended much too soon.
In a cold month in that room
we found a reason for the things we had to do.
I'm a blind man, I'm a blind man, now my room is cold.
When a blind man cries, Lord, you know he feels it from his soul.
Huh...prošlo je toliko vremena...
Toliko stvari zaokuplja moje misli u poslijednje vrijeme i toliko toga želim postići u kratkom vremenu i ne znam od kuda krenuti. Uglavnom jedna je želja konstantna, a to je ona da jednosatvno ne želim odrasti, ne želim napustiti svijet mašte i slobode u koji se volim vraćati nakon svakodnevnih suočavanja sa stvarnim svijetom...Jednostavno me nimalo ne privlači taj oduran svijet odraslih, ta bljutava monotona svakodnevnica, ta zaokupljenost novcem i materijalnim...Kad hodam ulicom vidim samo zgrčena lica ljudi koji se žure na posao koji ne vole ili se vraćaju kući gdje je ljubav odavno zaboravljena i odbačena na smetlište bajki...ugl. ljudi više nisu ni sa čime zadovoljni, zaboravili su na osjećaje i na sve lijepe stvari u životu, kao da im je netko kao konjima ograničio pogled i to samo na onu sivu, zapravo crnu stranu svijeta...no još gore je to što se više niti ne nadaju svijetlu u toj tami...
Ja samo želim ostati u svom svijetu...negdje gdje ljubav nije iodbačena poput prljave krpe, negdje gdje nikoga nije briga koje je boje moja koža, negdje gdje možeš zagrliti svakog čovjeka kojeg sretneš na ulici, a on ti pritom neće odalamiti šamar, negdje gdje nebom lagano lete šareni pingvini i ogromni slonovi, negdje gdje nitko neće pitati "A zašto baš pingvini?!"...negdje gdje su ljudi presretni jer imaju sunce, vodu zrak, jer imaju jedni druge...
I vjerojatno, nažalost, postoji i uvijek će postojati netko kome ništa od ovih mojih riječi nije jasno...a meni je samo žao što je još jedan pingvin zaboravio letjeti...
Pozz Danijela...vjerojatno samo još ti čitaš ove moje gluposti heh...hvala!
Jednom davno živio je jedan kralj koji je imao jednog sina. Njegov sin bio je ja ko tužan i depresivan bez nekog posebnog razloga...Kralj ga više nije mogao takvog više gledati te ga je pokušavao raspoložiti na razne načino, ali ništa nije moglo pomoći mladome princu...No jednoga dana ralj je pozvao sve mudrace i učenjake kako bi oni pronašli "lijek" za tugu njegovog sina...I nakon dugog razmišljanja i istraživanja mudraci i učenjaci došli su zaključka da negdje na svijetu postoji čovjek koji nosi "sretnu košulju" koja ga čini sretnim. Kralj je okupio svoju vojsku i krenuo je u potragu za sretnim čovjekom kako bi mu uzeo sretnu košulju i dao ju svom nesretnom sinu...Došli su tako do nekog seljaka koji im se doimao prilično sretnim, pa ga upitaju: "Jesi li ti sretan čovjek?", a seljak im odgovori: "Pa jesam...".
Tada ga kralj upita jel bi bio još sretniji kad bi mu dao još novca, a seljak mu odgovori: "Pa naravno!!", i kralj shvati da to nije čovjek kojeg traži...
Kralj je nastavio svoju potragu i nakon nekog vremena naiđu na prilično zadovoljnog biskupa te ga upitaju je li sretan, na što im on odgovori potvrdno, ali na kraljevo pitanje: "A kad bih vam dao mnogo novca, jel bi bili još sretniji?", biskup je odgovori: "Oh, pa naravno bi bio sretniji!!".
I kralj shvati da ni sada nije našao pravog čovjeka te, već pomalo beznadno, kralj nastavi svoju potragu...
Nakon još nekoliko neuspjeha kralj naiđe na radosnog pustinjaka u poderanom kaputu koji je veselo trčkarao livadom ispred svoje, male, jadne, trošne kućice...
Kralj ga upita je li sretan, a ovaj mu odgovori da ne može biti sretniji te nastavi veselo pjevušiti...zatim ga kralj upita jel bi bio sretniji kada bi imao više novca, no pustinjak mu odgovori: "Meni ne treba novac i sretan sam sa onime što imam iako je i to vrlo skromno, ali jasam sretan...".
Zatim kralj zapovijedi svojim vojnicima da skinu sretnu košulju sa pustinjaka, ali tek tada uslijedilo je razočaranje, jer sretan čovjek nije imao košulju...
Heh...znam da se čini pomalo smiješno što pišem ovu priču. Ali ljudi iz dana u dan traže stvari zbog kojih će biti sretni, pokušavaju se usrećiti novcem i kupiti sreću, ali novac nam ne može pomoći jer sreća se ne može kupiti. I "sretan čovjek" nije imao košulju, jer on nije, poput kralja i ostalih ljudi, sreću tražio u novcu i u "sretnoj košulji", on je bio sretan jer može trčati po travi, bio je sretan što je živ i više ništa mu nije bilo potrebno, jer je bio sretan!!
Sjetivši se ove priče shvatim koliko smo sebični i licemjerni!
Ljudi nikada nisčim nisu zadovoljni i uvijuek pronalaze razloge za žaljenje!
Kako bi svijet bio ljepši kada bi ljudi bar na jedan dan bili zadovoljni i sretni jednostavno zato što mogu proživjeti taj dan, izaći van na sunce, udahnuti zrak, osjetiti kišu...a zatim posve smiren zaspati pod zvijezdama...
Joj, za mjesec dana škola...neeeeeeeee, ok ali fale mi neki ljudi...ali, gledajući to sa ljepše strane, imam još mjesec dana uživancije hehehe...
ovo bi trebao biti novi post, ali i nemam baš neku inspiraciju, ali slažući rijeć po riječ, možda i ispadne nešto od ovog (ok, žao mi je svih onih koji ovo moraju čitat, ali kaj sad heh...)i tak...bila sam na moru, kupala se, malo izgorila, ali poslije pocrnila...bilo je "zanimljivo" trpit svu tu napasnu dječurliju, ali nije bilo tak strašno kak se čini he he he...e da kupila sam si napokon bicikl i skinula mu naljepnice, ovaj put ga neće ukrast, gamad jedna lopovska!!!! khmm... i tak, kaj je još "zanimljivo" hehe,aha, promijenila sam položaj u stolici pred kompom 
, MA NE TAJ POLOŽAJ PERVERZNJAČINE!!!!!!!!!!
ok, čini se da će ovo biti kraći post , a do iduće godine, ups ovaj do idućeg posta papa i sve vas puno volim, ali poseban pozdrav i pusa Juri hehe 
Heh da... danas mi je već na živce išla već fakat isfurana rečenica : "I kaj ima novo?" te još isfuranijiu odgovor : "Ništa!" I tak ispada da nam je u živoptu fakat dosadno... ali i nije već jednostavno više ne znamo što bi pitali i kako bi započeli razgovor... i to je već postalo pitanje koje ne zahtijeva odgovor već je tu samo zbog neke navike... a odgovor na to pitanje je još gori... nije da nema baš ničeg novog, ali jednostavno ti se to ne čini zanimljivim i neda ti se o tome pričat... no dosta sad o tome... dakle ono što je kod mene novo... hmm... pa još sam smušena, zaljubljena (ko debil), kad se počnem smijat ne mogu prestat...hmm... e da danas je bio jedan običan ali iznimno dobar i zanimljiv dan... sve je počelo sa kemijom...heh... da pisali smo test... iskoristila sam šalabahter... možda dobijem 4... naravno čim sam došla u školu Muco si je kopiro šalić... e da kad smo već kod Muce... nisam skužila zakaj me zeza da sam pijandura... al pretpostavljam da zato što sam se rastepla na onom nasipu... heh... da...ovaj... ugl... i onda smo imali osnove..tj. prvo smo imali kratki srz. ... nakon toga sam si kupila veliki sendvič sa posebnom 
... eh da geografija...niš zanomljivo osim kaj sam tak fora nacrtala malog zmajeka i lubanju sa krilima na rubu bilježnice... dva sata računalstva... dva sata zafrkancije na kompovima... da... kome nebi bilo zanimljivo kad cijeli sat niš nismo radili (jer smo trebali radit vježbe vezane uz internet, ali...) već smo samo na Wikipediji
gledali slike Zeppelina nekad i danas...mislim da je nepotrebno naglašavat razlike... ok družili smo se još i sa Mettallicom, Maidenima, Floydima...čitali viceve o Chuck Norrisu itd... normalno trgali smo se od smijeha...a kak i nebi (mislim, ja, Ivana, Ivan (Ivo, Gljivan) i Ivan (Vrba)), a onda su dečki napravili Plavotiću (lik iz razreda kojeg zezaju zbog ogromnih ruku...) blog...heh...izbrisali su ga... heh... da...a Oksija ću zadavit jer me žico za poruku i kad mi je vraćo mobitel morao ga je debil bacat, pa mi se mob rastepo po podu, udario u željeznu nogu od stola, izletila mu je i baterija van... 
... ali sve je ok... jedino što mi je, kad sam ga upalila, javio da imam propušteni poziv koji sam vidjela još u petak...... heh... Muco je otišo ranije s biologije, a nas je pustila ranije i stigla sam na stanicu točno kad je i vlak došo... heh... ali sve u svemu... bilo je dobro...heh... sve je dobro kad se dobro SVRŠI...
( Ovaj smajlić s lizalizom ne bi trebao buditi nikakve seksualne asocijacije...) pusa svima (freedom of love) heh...
...Mnogo puta ježivot nepravedan i često nas razočara... Jednako toliko puta zapitala sam se ima li sve to smisla... Od samog rođenja čovjek prolazi kroz različide periode života i susreće se sa bezbroj prepreka i neuspjeha jedva čekajući da to neko teško razdoblje prođe. A kada se napokon izvučemo iz jedne kolotečine i baš u trenutku kada pomislimo da je napokon završilo teško razdoblje života, ponovno se susrećemo sa još većim preprekama i tako sve dok ne dođemo do one najveće, SMRTI...
I tako dolazimo do čestog pitanja, što je poslije smrti?! Je li moguće da sve jednostavno nestane...Da sve ono što je bilo više nikada neće biti...Da nas više jednostavno nema?! I čemu onda sav taj trud? Toliko se mučimo i trudimo učiniti nešta sa svojim životom, biti netko i nešto, no isplati li se ako smo na kraju samo ništa...?! Ljudi se ne podnose zbog nekih potpuno nebitnih razlika, a na kraju smo svi jednaki... svi smo na kraju ništa... Još otkad se majmun digao na zadnje noge i otkad j krenula evolucija čovjeka, čovjek uvijek teži nećemu većem, višem... I evo nas tako tu, u tzv. civiliziranom svijetu i muče nas svakodnevni problemi i ne razmišljamo previše o smrti... I zašto su se onda uopće i ti majmuni trudili biti nešto više od majmuna... (ok ako gledamo na inteligenciju majmuna i današnjih ljudi, ti majmuni i nisu nešto previše napredovali...)... ako nas ionako na kraju čeka smrt, ovijena svojim crnim ogrtačem, reflektirajući svjetlost svojim oštrom kosom...Ok... sigurno se pitate čemu sve te sumorne i crne misli...pa to je samo realnost...
Znam da je tu postavljeno mnogo pitanja, a narvno nije dan niti jedan odgovor, e pa i kako da vam jedna obična (ok, možda 'malo' ne baš obična...) tinagerica poput mene, koja još nije došla ni do polovice svog života (Bar se nadam...) može dati odgovor na pitanje što je nakon smrti... a sigurna sam da to ne može ni nitko tko je živ...Uglavnom meni je draži vedriji i ljepši pogled na svijet i na život... Sada smo tu gdje jesmo i trebamo biti sretni što smo uopće živi, veseliti se svakom novom danu, svakoj zraci sunca, svakoj kapi kiše, prijateljskom osmijehu punom ljubavi, toplom zagrljaju... jer sve te sitnice život čine lijepšim...I zato ne treba žaliti za danom koji je prošao, jer je pred tobom novi dan...i znam da je prvi dio ovog posta potpuno pesimističan i siv,a ovaj dio je puno vedriji i optimističniji... također znam da je nekima (oni znaju tko su) samo jedna misao u glavi ('hippie')...ali smrt nije toliko vrijedna da bi cijeli svoj život potratili na razmišljanje o smrti...no neka od onih pitanja ponekad jednostavno svrate u moje misli, ali i one su dio mog života! A moj savjet je puno, puno, puno smijeha jer smijeh liječi sve... (naravno, a koji bi drugi savjet ja mogla dati...) pusa svima i ne želim vidjeti tužna lica!!!!!!!! smrt je daleko, a i smrt je kao točka na kraju rečenice, nije vačno koliko je rečenica bila duga, već je li uopće imala smisla... heh...
da...da...kao što ste već mogli primjetiti imam novi dizaj (hvala Leon) i da kao što su ljubitelji dobrih starih "pionira hard rocka" mogli već primjetiti mene "peru" Zeppelini... da... tak je to kad se zaljubiš...i u potpunosti se možeš pronaći u pjesmama... pogotovo ako te svaka pjesma..svaki trzaj žice na Pageovoj gitari podsjeća na nekog...uh...uh...da... i sad ih slušam...iako bi trebala vježbat matematiku jer sutra pišemo...e da i dobila sam kulju iz kemije danas ali ću to lijepo ispravit poslije praznika (odmah prvi dan) i da dobila sam iz geografije dobila 5 zbog zadaće...hihi a jednu sam prepisala (ok...kad sam ju prepisivala danas, nisam znala da je to zadaća i nisam znala da ju uopće imamo). juppy...nismo imali biologiju...ubit će me ljubav...i zeppelini...hehe...uh...ali nvm...idem učit...moram...ako ću moć...a niš...morat ću zgasit zeppeline...papa
Angel Glitter
ah da... život je nekad tako jednostavan i sve je super, a u drugom trenu sve se preokrene i sve se čini tako komplicirano i zapetljano... ljubav tako boli, kada ne možeš reći sve što osjećaš... a rječi nisu dovoljne da sve opišem...šmrc... da zato je i naslov takav kakav je... ali odluka je donešena! nema suza, jer smijeh liječi sve... i to je fakat istina...ha ha ha... ok malo lice boli od previše smijanja, ali nije važno... i sve što želim je raširiti krila, pustiti da me vjetar nosi kuda želi i disati punim plućima... a ljubav... ona će se uvijek negdje naći... samo joj treba otvoriti vrata...tj. srce...heh... 
osim, da sam si poslije nove kupila napokon gitaru, elektroakustičnog Fendera!!!!!!!!!!!!!!!!!!! yuuupiii !!! i dobila nezasluženu kulju iz povijesti...
OK zaljubljena sam, bar mislim da jesam, i jednu sekundu sam super i sretna sam a u drugom trenutku sam tužna što nije sve tak jednostavno kao na tv-u i mislim da me sad živciraju svi sretni filmovi, a kaj sad takav je život, ok, ponekad me muče dubokoumni problemi i ljudska glupost (ne htjedoh nikog uvrijedih, a ak i jesam kaj sad), ok neki misle da sam pukla, no moje je mišljenje da su svi ljudi bar malo trknuti jer bi svijet inače bio dosadan, ako bi ga u tom slučaju i bilo, jer je očito da najveći luđaci (svi već dobro znaju na koga mislim) zapravo upravljaju ovim svijetom... E da i tako sam jednog dana došla do zaključka da ako ubiješ jednog ili dva čovjeka odeš u zatvor (ok u ovoj našoj maloj državici je to na par mjeseci) ugl. a kad pobiješ cijelu jednu naciju i više od toga postaneš "heroj" i još ti se neki dive zbog toga što si tako "lijepo" pobio milijarde nevinih ljudi
OVA MI PJESMA NE IZLAZI IZ GLAVE...
Evo sad je točno 5:50 i želim vam dobro jutro i sve najbolje u novoj godini. Razlog tomu što sam ja trenutno budna je jedan maleni tulum u mojoj sobi.
Od 7 nas je ostalo 3 i nemogu se riješit ova dva dosadnjakovića, a svi već spavaju, no oni mi prijete da će ostat do zore jer ih je strah ić doma... E da Leon se "malo" napio. Sad ga je zvala mama da mora doma, al on ne kuži zakaj se ljuti na njega, pa nije dugo osto...
Pa, kao što sam naslov kaže: SRETAN VAM BOŽIĆ!!!
Napokon je stiglo to dugo očekivano vrijeme darivanja (ha, ha, baš se tako zove nastavak ALAN FORDA koji trenutno čitam, btw. to je strip). Sve je bijelo (dobro ceste su sive i bljuzgave...), pa ni ja nisam mogla odoljeti tom predivnom netaknutom snijegu te sam nagovorila tatu na grudanje (on mi je bio najbliži, a dobro i najveća je meta...). Nakon dvosatnog grudanja, valjanja po snijegu i usputnog čišćenja auta vratili smo se u stan i počastili se kuhanim vinom... U subotu je Đuro slavio rođendan (iako mu je bio u nedjelju 23.12.) i išli smo na klizanje, naravno ja sam bila najbolja (hi,hi,hi,hi), ali smo se ipak svi složili da je Đuro bio najbolji (not), a nakon svih tih padova, kocke leda (mi) krenule su k Đuri
i tamo su dobile topli čaj, kokice i gledale su neki horor sa nekim mutavim i brzim zombijima (uglavnom, slavilo se do 03.00 h)... U nedjelju je slijedila repriza rođendana, ali u nešto manjem broju te se film na kraju prikazivao na mom kompu... I tako smo došli do današnjeg dana 27.12. (iako ne znam na koju sam foru došla sa nedjelje na četvrtak...), a to znači da je meni danas IMENDAN (to se desilo tako što su meni moji mama i tata, dok sam još bila jaakoo mala, nadjenuli ime Ivana, a danas je Ivanje, no očito su se samo rijetki sjetili, ali to je valjda zato što me ti rijetki zovu imenom...). Vjerojatno primjetiste da je ovo ponešto duži post (ako zanemarimo tekstove pjesama koji povečavaju broj riječi u pojedinim postovima...), to je vjerojatno znak mog mentalnog napretka ('ko bi reko'), ali ipak hvala onim rijetkim ljudima kojima se da čitat ovoliki post (iskreno ja nisam jedan od tih)...
Dosadno mi je i nemam blage o čem da pišem. Nemam problema i u školi mi je zakon jer su i ljudi zakon. Post pišem samo da udovoljim dosadnim komentarima... A, dobro i zato što sam htjela reći da skoro na dnu bloga u boxu se nalazi HRPA bedževa koji govore nešto o meni a što saznajte sami... P.S. a dolje je i jedna anketa...
OK! Da nebi bio prekratak, satavit ću i jednu pjesmu u ovaj post:
HUSH – DEEP PURPLE
Nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah (x2)
I got a certain little girl she's on my mind
No doubt about it she looks so fine
She's the best girl that I ever had
Sometimes she's gonna make me feel so bad
Nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah (x2)
Hush, hush
I thought I heard her calling my name now
Hush, hush
She broke my heart but I love her just the same now
Hush, hush
Thought I heard her calling my name now
Hush, hush
I need her loving and I'm not to blame now
(Love, love)
They got it early in the morning
(Love, love)
They got it late in the evening
(Love, love)
Well, I want that, need it
(Love, love)
Oh, I gotta gotta have it
She's got loving like quicksand
Only took one touch of her hand
To blow my mind and I'm in so deep
That I can't eat and I can't sleep
Nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah (x2)
(Listen)
Hush, hush
Thought I heard her calling my name now
Hush, hush
She broke my heart but I love her just the same now
Hush, hush
Thought I heard her calling my name now
Hush, hush
I need her loving and I'm not to blame now
(Love, love)
They got it early in the morning
(Love, love)
They got it late in the evening
(Love, love)
Well, I want that, need it
(Love, love)
Hey, I gotta gotta have it
Nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah, nah-nah-nah (x2)
Nahhh, nah-nah-nahhh, nah-nah-nahhh, nah-nah-nahhh....
Pitate se zašto baš ta pjesma, pa eto tak bez posebnog razloga, ali samo za informaciju, bilo je ljudi koji su pjevali tu pjesmu samo zato jer su mislili da je HUSH (haš) skraćeno od HAŠIŠ...
Već mi idu na živce ovi glupi japanski crtići koji nemaju veze s vezom i samo zaglupljuju djecu, a mi se svi čudimo zakaj su ti današnji klinci tak mutavi... Uglavnom, pitam se gdje su se izgubili dobri stari Tom & Jerry, Pink Panther, Garfield, Loony Tunes,tj. Zekoslav mrkva (nadam se da se barem netko još sjeća onog: "Kaj te muči njofra", ili onog patka koji fuflja), a gdje su Casper i veliki glupi Bubi, zar su već svi zaboravili na legendarnog Nicka Prascatona (to je onaj zeleni detektiv koji stalno govori "kombiniram"), ima još puno odličnih crtića na koje su valjda svi zaboravili...(to je fakat tužno)
Evo i jedna 'mala' pjesmica:
STAIRWAY TO HEVEN – LED ZEPPELIN
There's a lady who's sure all that glitters is gold
And she's buying a stairway to heaven
When she gets there she knows, if the stores are all closed
With a word she can get what she came for
Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven
There's a sign on the wall but she wants to be sure
'Cause you know sometimes words have two meanings
In a tree by the brook, there's a songbird who sings
Sometimes all of our thoughts are misgiven
Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven
Ooh, it makes me wonder
Ooh, it makes me wonder
There's a feeling I get when I look to the west
And my spirit is crying for leaving
In my thoughts I have seen rings of smoke through the trees
And the voices of those who stand looking
Ooh, it makes me wonder
Ooh, yes it makes me wonder
And it's whispered that soon if we all call the tune
Then the piper will lead us to reason
And a new day will dawn for those who stand long
And the forest will echo with laughter
***
If there's a bustle in your hedgerow, don't be alarmed now,
It's just a spring clean for the May Queen
Yes, there are two paths you can go by, but in the long run
There's still time to change the road you're on
Ooh, it makes me wonder
Ooh, Ooh, it makes me wonder
Your head is humming and it won't go, in case you don't know
The piper's calling you to join him
Dear lady, can't you hear the wind blow, and did you know
Your stairway lies on the whispering wind
***
And as we wind on down the road
Our shadows taller than our soul
There walks a lady we all know
Who shines white light and wants to show
How everything still turns to gold
And if you listen very hard
The tune will come to you at last
When all is one and one is all
To be a rock and not to roll.
And she's buying the stairway to heaven
Da, nakim čudom ja sam još živa iako se to ne vidi po komentarima ili postovima... ali by the way: kupila sam si marte...
Znam da već mjesec dana nisam napisala post, ali ovoga puta imam dobar razlog!
A to su 22 dana u Novalji, te vikend u Sloveniji (baš je for a plaćati u eurima I sve se čini jeftino, ali samo se čini..) U Novalji je bilo super, iako bi bilo još bolje da se nisam tolko napila prefine slane vode(ali ne svoljom voljom, naravno)…a najžešći su bili pijani slovenci koji su nas zvali na rundu… super je bilo i za dane kampa kad smo igrali “Ljudski stolni nogomet” i izgubili smo 8:0 , ali to je vjerojatno zato što je ženska za ime ekipe napisala “nemam pojma”, a prije tekme smo “degustirali” Jagermeister i ispraznili sve balone s helijem…da da ludo i nezaboravno…,
ah da izostavila sam i jednu malu sitnicu : UPISALA SAM SE U RUĐER!(Za one koji ne znaju “RUĐER” je skračeno od “TEHNIČKA ŠKOLA RUĐER BOŠKOVIĆ” )
Napokon je osvanuo i taj dan, meni je napokon 15. rođendan, točno na današnji dan prije točno 15 godina u točno 14:00 h ja sam izašla na ovaj svijet, dakle bilo je to ovako: “toga je dana moja mama ispustila dugi uzdah misleći kako je njenim mukama napokon došao kraj, ali nije bila ni blizu istini, jer prave su muke tek počele, da, da ja sam, zajedno s tim uzdahom, došla na ovaj svijet, i apsolutno imaju pravo kada kažu da nije ružičast jer ružičasto je bilo ono mijesto s kojeg sam došla… Uglavnom, mogli su mi pripremiti i neki bolji doček umjesto onog zelenog diva koji me primio na izlazu i tko onda nebi plakao, još su me i tukli kako bi prestala, ali ja se nisam predala sve dok me nisu metnuli u onaj mekani krevetić, zapravo smo svi bili u nekom izlogu i onda su nas tamo valjda birali, uglavnom po mene je došo neki malo jači gospodin, a poslije sam saznala da se zove tata… No sve u svemu čini mi se kako moji roditelji i nakon 15 godina nadanja još uvijek mole Boga da su me zamijenili u rodilištu ili su toga kobnog dana koristili kondom pa moja mama uopće nije bila trudne već se naglo udebljala, a nakon devet mjeseci naglo smršavila… Fakat mi je žao ali suočite se sa sudbinom, stvorili ste MENE, a ja nisam vaša najgora noćna mora, ja sam STVARNOST ! ! !
”
Mislim da naslov govori sam za sebe… Već sam danas počela sa pjevušenjem svoje verzije “SRETAN MI ROĐENDAN” to dokazuje moju usamljenost i nedostatak prijatelja, ali kak da ih imam ak svi od mene zahtijevaju nove postove, a i kak da se viđam sa svojim postojećim prijateljima kad oni cijelo svoje slobodno vrijeme provode u pisanju komentara o mojem nepostojećim postovima… (nadam se da shvaćate kak je ovo zanovijetanje bila samo šala i da moji prijatelji nisu biljke prikeljene za stolicu i kompjuter, a to dokazuje i činjenica da će mi svi doći sutra na ročkas (njih 7)… )
Ok! , malo sam nervozna ko i svi ostali … Ali nije to tak strašno kak se čini, malo ćemo se glupirat pred roditeljima, pravit se važni sa svjedodžbama (kako tko) , i bahatit se s tim što mi “znamo” plesat a oni “ne”… pa ćemo se onda pošteno najest i napit (nema alkohola) i rodetelji će se punih trbuha odvuć doma i tad će počet PRAVA fešta…!!!
I ova školska godina je prošla, ali ovaj završetak je puno drugačiji od prethodnih, jer tu sad se rastajemo i svaki odlazi svojim putem i možemo se samo nadati kako će se bar neki od njih ispreplesti i da ćemo se ponovno sresti… Ovaj je rastanak pomalo tužan, malo sretan i prepun uzbuđenja, jer tužna sam što se rastajem od dobrih prijatelja s kojima sam dijelila svaku suzu i svaki osmijeh, koji su uvijek bili tu zbog mene i ja zbog njih; sretan je jer je napokon došao kraj osnovnoj školi i što ću se napokon riješiti poneke iritantne face, a uzbuđena sam zbog susreta sa nečim novim, jer odlazim u srednju, a sa njom dolaze i novi ljudi i sve ono što sam već jednom prošla u proteklih osam godina morat ću proći još jednom… I opet je došlo to vruće ljeto (mislim, ja volim ljeto i na sreću ove godine imamo i bazen) ali pomalo je dosadno, a kada poledam kroz prozor vidim samo užarenu, prašnjavu i praznu ulicu, preostaje mi bazen koji je odličan, ali kad ne bi bilo “onih” problema, a druga opcija mi je TV i kompjuter, a šta da radim kad odu prijatelji moji…
Čini mi se da naslov govori sam za sebe, ali kad sam vidjela one policajce koji su bili brojniji i naoružaniji od onih jadnih ljudi ko da idu u rat protiv marsovaca, a sve mi se smučilo kad sam vidjela kako je onaj “vršitelj pravde” bacio onu ženu na zemlju ko de je mrtva krava… I onda se to zove uspostava mira (kojeg naruše sami policajci pri provođenju reda i mira, a onda još TEBE okrive za ometanje istog), pa ti onda živi u demokraciji (vladavini naroda) kad narod nesmije ništa ni reć a da ne završi u zatvoru.
No nakratko se pokazalo da ima pravde (iako ne baš prevelike) kad su uhitili Hiltonicu,
ali madame nemože srat i spavat u istoj prostoriji koja je manja od njezinog ormarića za cipele, pa je za nagradu dobila čak nožnu narukvicu (za praćenje u kućnom pritvora), al mislim to je ko da su ju pustili kad joj je kuća ko pola New Yorka…
Sve mi to skupa ide na živac i tak bi bilo lijepo da uopće nema političara i Hiltonice
, pa bi planet bio mnogo lijepši i mislim da bi se na njemu čak moglo i živjeti.
Znam da sam već dosadna sa tako čestim pisanjem postova ,
ali što ja mogu kad imam imam ''puuuuno'' ideja.
No evo dobila sam jednu ideju za post. Dakle, zadnjih par dana
mi se po glavi mota ime jedne pjesme od Lorda - Would you like
a monster man -
Mislim da je čovijek sa maskom čudovišta puno bolji od prikrivenog
čudovišta pri čemu mislim na gospona Busha!!, ali mislim da ni njegova
maska ne skriva baš previše...
Pa, dragi ''gospodine'' Đorđ dablyou Grm mislim da ti nisi nikaj drugo
neg čudovište koje nema milosti prema nikome, nimalo poštovanja
prema puno pametnijim i poštenijim ljudima nego što ste vi g. Bush,
bez obzira na to što dolazite iz Texasa nemorate svima pokazivati
svoju maloumnost i primitivnost, mislim da svojim postojanjem
jednostavno sramotite, ne samo Amerikance, već i cijeli ljudski rod,
zakaj se onda samo ne maknete iz svemira?! A možda želite, prije
nego što se maknete sa ovog svijeta, ukloniti sve tragove života sa
Zemlje, čini se da jednostavno nemožete podnijeti da jedan neamerikanac
hoda po istom tlu po kojem, naželost, hodate i vi g. Bush...
A čini mi se da ni amerima nisu bile baš sve na broju kad su vas
dvaput izabrali za predsjednika, mogli su bar zaključiti KAKAV OTAC
TAKAV SIN..., a ako im logika nije jača strana mogli su izabrati bar
nekog ČOVJEKOLIKOG MAJMUNA!!!!!!!!!!!
Ako nekome smeta ovaj post nek ukine ovaj blog, ali ja samo
govorim tj. pišem što i mislim, a čini mi se da isto mišljenje dijeli
barem polovica svijeta. A ja sam samo još jedan teenager čije je
mišljenje važno kao zrno pijeska u Sahari, ali ja sam ga barem
izrazila, sve ovisi o onima koji su pročitali...
----te parodije smo smislili ja i moji frendovi-------
PRVA: (o Leonu)
Blog mi tebe uze Leona,
pisala si komentare drugima,
noćima ja čitam tvoje postove,
kuda idu izgubljene blogerice?!!
DRUGA: (o Mariji)
Ko mi tebe uze marica,
prodala si rizle drugima,
noćima povlaćim tvoje dimove,
kuda idu napušene curice?!!
TREĆA: (o Meni(to su smislili ovo dvoje gore, a dobro i ja))
Ko mi tebe uze Škembica,
prodala si salo drugima,
noćima ja čujem tvoje košćice,
kuda idu izgubljene kilice?!!
Mrzim politiku, ali moram reći da me užasno živciraju ovi naši idioti u vladi, i dok ljudi nemaju kaj jesti, oni se prepiru oko pokretnina i nekretnina.Iako nisam baš sigurna kaj je facelifting (pokretnina ili nekretnina) jer na takvom licu niš nemreš pomicat pa bi po meni bilo nekretnina, no kad sam
već kod lica moram reći da više nemrem podnijet onu Bushovu odurnu majmunsku facu na telki, jer ću uskoro zbog te face morat nabavit štap i psa vodiča, a nakon toga će nastupiti PBS (post bushovski sindrom), a u njegovom poslijednjem stadiju ću vjerojatno uživati u harmoniji šizofrenije u predivnoj bijeloj sobici s pogledom na......bijele zidove. (izuzetno mi je žao ako niste uspijeli poloviti neke dijelove, ali možete se vratiti za recimo 20 godina i u arhivi potražit post, a ako vam i onda nebude jasno, pitajte svoje unuke...(eto toliko o IQ-u u nekih ljudi) )
Ja jednostavno ne kužim kaj ima tak zanimljivog u javnom izrugivanju,
i kaj je tak bitno da li netko nosi majicu sa nekim idiotskim potpisom ili
je majica kupljena na nekom placu za 20 kn., jer ako je to tak bitno ja
onda ne znam kuda ide ovaj svijet, ako sve ovisi oko nekog glupog
potpisa koji i nije pravi nego je samo našiven, a to možeš napravit i
doma!!??
O.K , fora je imat original starke, ali ne možeš ubit čovjeka ako mu
fali koja zvijezda.
I, uopće ne vidim ni trunku hrabrosti u tome što netko sjedi doma
(ili u školi) za računalom i pokazuje svoju «pamet» omalovažavajući
druge po blogovima pisanjem izmišljotina, jer ja mislim da se time
samo dokazuje beskrajna ljudska glupost, zavist i višak slobodnog
vremena… I stoga mislim da bi bilo bolje kad bi živjeli SVOJ život i
pustili druge da ga žive kako znaju i umiju.
I ja sam iskoristila ove praznike. Dakle, skupilo nas se šestero u rano
jutro (12h), ja, Marica, Sara, Maxych, Leon i Tole, i tak smo mi otišli u
Zagreb, ali naravno krivim vlakom par minuta ranije, ušli smo u brzi vlak
"Sava-intercity", još k tomu smo morali stajati i cijelo smo vrijeme strepili
od konduktera i nadoplate, jer smo imali karte za putnički vlak. No na našu
sreću do Zagreba smo se prevezli, tako-reći, besplatno, jer kondukter
između dvije stanice uopće nije pregledavao karte. I tak smo mi stihli ranije
u Zagreb i na vrijeme kupili ulaznice za Cinestar, pogledali Eragona i otišli
švrljati gradom, tj. trgom i inportane centrom,a na povratku smo OPET ušli
u krivi vlak koji je došao par minuta prije našeg, no taj je bio putnički,ali je
vozio samo do Dugog Sela, pa smo morali presjedat, a na putu do Dugog Sela
smo stalno ispitivali koja je koja stanica, a iz nekog "nepoznatog" razloga ljudi
su neprestano napuštali naš vagon...
Zadnjih dana često se pitam kako ću se uklopiti u srednju i u "novi" razred,
hoću li uopće ostvariti svoj cilj. No u trenutku kada pomislim na taj "novi"
razred, misli mi slete na prošlih osam godina i na ljude s kojima sam dijelila
radost i tugu, sve nepreboljene ljubavi, dobre i loše dane i pitam se hoću li
takve ljude naći u "novom" razredu i hoću li ikada ponovno vidjeti ljude koji su
me trpjeli punih osam godina. Često pomislim, hoće li mi itko od njih nedosta-
jati; grupica šminkerica koje znaju svaku tajnu, svakog atoma običnog sjajila
za usne, hoće li mi nedostajati jedan i jedini najbolji prijatelj koji zna sve moje
tajne i odgovore na sva moja pitanja, jedna super cura koja kuži moju spiku,
ali još se uvijek traži negdje između šminkerica i nas, autsajdera, hoće li mi
nedostajati jedna sveznalica koja sluša klasiku i autsajder je među autsajde-
rima, jedan dosadnjaković koji ni sam ne zna što bi sa sobom, hoće li mi
nedostajati jedno malo biće iz prve klupe koje ide na solfedžo , svira gitaru i
trenira karate, a tek jedan usamljeni i neshvaćeni roker koji se igrom slučaja
zatekao među šminkerima, hoće li mi nedostajati jedan bahati klinac sa gljivo-
likom frizurom, jedan punk-roker lud za playstationom, ma naravno da će mi
nedostajati, pa bez njih bi život bio pust i dosadan, no još se pitam hoću li i
ja ostati ovakva kakva jesam i u "novom" razredu, hoću li i tamo biti autsajde-
rska rokerica među ponekim umišljenim šminkerima, hoću li i tamo imati jednog
najboljeg prijatelja, koji me toliko kuži, da se čak i posvađa samnom oko
jednakog mišljenja... !?
Cijeli grad blista obasjan božićnim svjetlom, ljubavlju toplinom i radosnim
dječjim osmjesima. Da, napokon je došao Božić, djeca vesolo otvaraju
svoje predivno zamotane poklone. Ovo je meni najsretniji dan u godini (uz moj
rođendan i imendan koji je 27. 12. HA HA) svi se vesele i darivaju ljude koje
vole, no pomalo je tužno što se u ogromnim shopping-centrim gubi sav
božićni duh uz odvratan zvuk peglanja kartica i svi se natječu tko će kupiti
skuplji parfem i tko će prvi ući u što dublji minus na računu, zašto su ljudi danas
takvi materijalisti. No ipak se nadam da vi, koji posjećujete ovaj blog niste baš
tako bešćutni i da vjerujete u božićni duh, i zato želim svima vama, i crnima, i
bijelima, i crvenima i žutima, jer smo svi jednaki pod božićnim svijetlom, zaželjeti
miran, sretan i blagoslovljen B O Ž I Ć ! ! !
Nadam se da svi znaju tko je bio Elvis Presley (za one koji neznaju on je bio
jedan čovac koji je prvi počeo svirati glazbu po imenu rock & roll, i zbog te
"sitnece" ga nazivaju kraljem rocka), mnogi još i danas vjeruju da je kralj živ,
a njegova su "ukazanja" češća od ukazanja nekih svetaca, no ono što je
nekima manje poznato je to da je njegovo puno ime Elvis Aron Presley.A ako
pogledate na katolički kalendar, potražite na njemu 1.7. i na popisu imendana
vidjet ćete i ime Aron, a sad se vjerojatno pitate kakve to veze ima sa mnom i
Elvisom, e pa ima i te kakve jer je 1.7. moj ROĐENDAN!!!!!